Osnovna škola Čučerje Zagreb

Grawe noćni maraton je utrka koja svojom donacijom brine o potrebitima i utrka koja svojim šarmom stvara želju za ponovnim sudjelovanjem. Ponosna sam na svoje učenike 7. razreda  OŠ Čučerje koji osim što vole matematiku, potaknuti lanjskim volontiranjem su pokrenuli svoje obitelji u svijet trčanja. Osim učenika i roditelja, i učiteljica matematike Marija Šimičić se sa svojom obitelji pridružila volontiranju.

Utrku od 4,2 km istrčali su: Lucija Benić, Željko Benić,  Josip Ćuk, Robert Ćuk, Rokov Ivan Divić, Vlatka Divić, Paula Juren, Laura Juren, Sara Juren, Nikola Juren, Lucija Šantek i Paola Šantek i Jelena Bekavac Krčadinac. Nakon ulaska u cilj svi trkači su se pridružili volonterima.

Od 17h do 24h volontirali su: Antonija Benić, Marijana Benić, Silvija Šantek, Gabrijela Dačnik, Kristina Dačnik, Luka Slaviček, Bruno Slaviček, Matej Šimičić i Marija Šimičić.

Hvala Vam dragi volonteri!

Jelena Bekavac Krčadinac

Osvrt g. Nikole Jurena:

Druženje učenika i profesora izvan školskih učionica pokazuje se kao vrlo efikasan način predstavljanja istih kao običnih osoba, a ne kao nekoga koga je potrebno biti strah u školskim klupama.

Sam projekt "PoKRENIMO dječju radost" koji je posvećen djeci s amputacijama donjih ekstremiteta je jedan od najhumanijih za koji znam, jer kao otac petero djece ne mogu ni zamisliti kako je djeci koja mogu samo gledati vršnjake kako trče, skaču i kreću se kako ta djeca možda nikad ne bi niti mogla da nema ovakvih inicijativa koje svojim dobrotvornim karakterom omogućuju da imaju još ispunjenije i zdravije djetinjstvo.

Osvrt g. Željka Benića:

Trenuci proživljeni na noćnoj utrci su nezaboravni i neprocjenjiva vrijednost za cijelu moju obitelj. Naravno da ćemo i daje nastaviti s trčanjem, te dogodine sudjelovati na Grawe noćnom maratonu, bilo u ulozi trkača ili volontera. Mislim da je sam projekt Grawe noćni maraton kao i školski projekt “PoKRENIMO dječju radost” osmišljen s ciljem da svojim primjerom pokažemo djeci prave životne vrijednosti. Druženjem, kretanjem i provođenjem što više vremena na otvorenom činimo dobro sebi, a ukoliko ovakvim projektima možemo pomoći drugima, još nas više raduje.

Ja i moja obitelj posebno zahvaljujemo profesorici Jeleni Bekavac Krčadinac koja nas je pokrenula i vidimo se dogodine.